Psihološki trileri koji se poigravaju sa vama (prvi dio)

Psihološki trileri koji se poigravaju sa vama (prvi dio)

The Machinist (2004)

Nije teško shvatiti kako čovjek lako uspije unutar objektivne stvarnosti izgraditi onu drugu. Nije čak teško ni shvatiti koliko ta druga, koliko god subjektivna bila, može izgledati stvarno jer je u datom trenutku to što jest – stvarnost, trenutak, minuta, sati ili mjeseci proživljavanja u nekom limbu koji čovjekova podsvijest nametne kao jedini način borbe s problemima one stvarnosti, koja ostane s prave strane ogledala.

The Machinist je upravo film koji je sposoban pružiti atmosferu nelagode, misterije, tuge, ali i dubokog promišljanja šta i koliko je zapravo potrebno da bi se uništio život i kako čovjek može zaboraviti ko je i zbog čega mu se snovi svode na tek sekunde krpica rastrganih i bez značenja. Nesanica uvijek za sobom vuče teži put borbe s danom, ali ovakva nesanica, ovakav zid između dva života od kojih su oba stvarna, neviđena je i izuzetno prikazana u filmu.

 

2001: A Space Odyssey (1968)

1969. godine, napuštajući sigurnost kabine Apolla 11, Neil Armstrong je veselo zacupkao, izrecitovao tih par značajnih riječi i tako postao prvi homo sapiens koji je izrekao nešto mudro na površini Mjeseca. Milijarde su slavile shvativši da samo nebo ipak nije granica, postavljajući pitanje koje i dan danas postavljaju – koja je stvarna granica čovjeka i njegovih mogućnosti?

Odgovor na to pitanje ne zahtijeva višegodišnje meditiranje na Tibetu niti čitanje prašnjavih tomova srednjovjekovne filozofije. Ne, odgovor na to pitanje je jednostavniji nego što se na prvu čini, a dao ga je, samo godinu dana ranije, četrdesetogodišnji bradonja iz New Yorka. Stanley Kubrick je, dame i gospodo, 1968. godine, snimivši 2001: A Space Odyssey, dokazao kako ljudski um i mogućnosti ne poznaju granice. U čitavih 141 minutu ove svemirske odiseje, Stanley Kubrick sažeo je hiljade godina civilizacije i snimio, kako će se kasnije pokazati, najveće filmsko djelo poznato čovjeku.

 

Donnie Darko (2001)

Donnie Darko je naučnofantastični film američkog režisera Richarda Kellyja iz 2001. Lik iz naslova je inteligentan, ali poremećen tinejdžer koji ima vizije čudovišnog antropomorfnog zeca što ga uvodi u niz bizarnih događaja sa ciljem da spasi svijet od uništenja.

Film ima vrlo kompleksnu radnju i filozofsku pozadinu. Teme kojima se bavi su putovanje kroz vrijeme, egzistencijalizam, ljubav i lično žrtvovanje.

 

The Lobster (2015)

Jastog je film o totalitarnom društvu smještenom u blisku budućnost koje je represivno prema samcima, pa se oni ili ilegalno skrivaju u šumi ili ulaze u hotel u kojem imaju rok od 45 dana da nađu partnera. Ako im to ne uspije, pretvaraju se u životinju po svom izboru. Rok mogu produžiti loveći samce koji se kriju u šumi i koji također imaju svoja stroga pravila. Priča prati glavnog lika Davida (Colin Farrell) koji se prijavljuje u hotel i dijeli sobu sa svojim psom, koji je zapravo bio njegov brat, prije nego je bezuspješno pokušao pronaći partnerku. Životinja koju David bira za svoju transformaciju u slučaju neuspjeha je jastog.

 

Twelve Monkeys (1995)

Giliamov film "Dvanaest majmuna" uzor ima u francuskom kratkometražnom filmu "La Jetée" (1962) Krisa Markera prema kojemu je bračni par David i Dženet Peples napisao turobnu priču o budućnosti u kojoj čovečanstvo preživljava nakon katastrofalne zaraze. Premda uspostavlja naraciju na nekoliko vremenskih nivoa, film sa lakoćom prelazi na pojedine segmente zapleta pri čemu režiser znalački generiše atmosferu beznađa i nemogućnosti menjanja sudbine. Dijelom nadahnut Hičkokom, Giliam sve to čini sa mnogo ironije, pa je "12 majmuna" usprkos proklamovanom pesimizmu u mnogim scenama itekako zabavan.

 

Coherence (2013)

Ideja za film je nastala na osnovi misaonog eksperimenta paradoksa, tzv. eksperimenta Šredingerove mačke iz 1935. godine. Eksperiment uključuje mačku koja je zajedno sa bočicom otrova zapečaćena u kutiji i zaštićena od svih spolja indukovanih uticaja. Standardna logika nam govori da je mačka u kutiji ili živa ili mrtva, u zavisnosti od toga da li je razbila bočicu sa otrovom, ali ovaj eksperiment potencira da je ona istovremeno i živa i mrtva. Tek kada se kutija otvori postaje jasno koja je mačkina stvarnost, ali postoji nastavak teorije po kojoj dva mačkina stanja i dalje postoje odvojena i nezavisna jedan od drugog.

Tako i likovi ovog filma nesvjesno učestvuju u jednom Šredingerovom eksperimentu. Doduše, umjesto jedne mačke tu je jedna proširena porodica sa svojim prijateljima koji su se okupili na toplom večernjem porodičnom skupu, „nešto čudno“ iliti povod ovih događaja je kometa koja noćas proljeće pored Zemlje a mačiji otrov je u ovom slučaju mala bočica droge koju je majka spremila da se nađe „za dobro raspoloženje“.

 

Memento (2000)

Leonard (G. Pearce) je čovjek bez dugotrajnog sjćanja, ima samo kratkotrajno. Zahvaljujući složenom sistemu podsjetnika rasutih po polaroid fotografijama, papirićima, pa čak i tetovažama na tijelu, zna da je primivši udarac u glavu u borbi sa silovateljem i ubicom voljene žene zauvijek gurnut u sadašnjost. Iz prošlosti do njega neprestano dopiru kratki bljeskovi lica i događaja koje ne može povezati. Ne postoji nijedna čvrsta tačka za koju bi se uhvatio, a odustajanje od obračuna sa neuhvatljivim senama prošlosti učinilo bi upitnim i njegovu budućnost. Je li se pretvorio u smrtonosno oružje kojim upravljaju drugi? Ne otvara li osveta, kojom pokušava staviti tačku na ono što je izgubio, novi krug zločina?

 

Enter the Void (2009)

Glavni junak filma je Oskar, sitni diler i korisnik droge koji živi u Tokiju. Njegova sestra Linda živi u SAD i glavni razlog zbog čega je krenuo sa dilovanjem je da sakupi dovoljno novca kako bi je doveo kod sebe. Njihovi životi su se razdvojili nakon teške saobraćajne nesreće u kojoj su im roditelji poginuli. Nakon dolaska u Tokio Linda se zapošljava kao striptizeta i njihovi životi se koliko-toliko normalizuju, sve dok Oskar ne izgubi život tokom pokušaja policijskog hapšenja, kada on otkriva neku novu dimenziju, svjestan da i dalje neprimjetno može da se kreće kroz zemaljski svijet.

Film je snimljen na specifičan način, tako što je sve snimljeno kroz Oskarovu perspektivu – prvo kroz njegove oči, a zatim tako da je kamera pozicionirana iza njegove glave. Tok radnje je takav da prvo imamo uvid u Oskarove misli tako što gledamo svijet njegovim očima, zatim slijedi njegovo napuštanje tijela i kretanje kroz Tokio, prateći ljude koje je znao u životu sa akcentom na sestru Lindu. Kroz tu fazu se prožimaju brojni flešbekovi prošlosti, prikazujući saobraćajnu nesreću i specifični odnos Oskara i Linde, dok finalni dio prikazuje proces reinkarnacije života.

 

Inception (2010)

Leonardo DiCaprio je Dom Kob, muškarac koji poseduje mogućnost manipulacije snovima. Zahvaljujući ovoj fantastičnoj sposobnosti Kob je postao tražen od strane moćnih korporacija koji koriste njegove jedinstvene vještine kako bi nadmudrili konkurenciju i domogli se vrijednih informacija. Ipak, njegov najnoviji zadatak je drugačiji od bilo čega što je prije radio.

 

Identity (2003)

U zabačenom se hotelu, zbog olujnog nevremena nađu popularna glumica i njezin vozač, tročlana porodica, mladi bračni par, prostitutka i policajac koji prevozi višestrukog ubicu. Ubrzo se u hotelu počnu nizati neobjašnjiva ubistva pa je šareno društvo jednostavno prisiljeno pronaći podivljalog ubicu, koji se očigledno krije među njima, prije nego što ih ovaj pobije sve do jednog.

Iako počinje kao klasični hičkokovski triler “Identitet” bližeći se kraju sve više mutira u horor ala Stephen King sa zaista iznenađujučim obratom…

 

Preporučujemo

Komentari