Crno - bijela sjećanja na prošlost Gradiške (FOTO)

Crno - bijela sjećanja na prošlost Gradiške (FOTO)

Na ulazu u Gradišku ili odlasku odavde, kada se putnik oprašta od ovog grada utemeljenog prije sedam vijekova kao Gradiški Brod, u njegovim sjećanjima ostaju savski most, široka rijeka i njene obale. One čuvaju istoriju, svjedočanstvo o carstvima koja su se sukobljavala i smjenjivala, tajne ljubavnih sastanaka i pjesničku inspiraciju.


Poznati osmanski putopisac iz 17. veka Evlija Čelebija, opisujući ovo mjesto u to vrijeme, kaže da Gradiška znači mali grad ali jedinstven po krajoliku i njenim ljudima. Austrougarske vlasti, poslije nekoliko naziva, Servicijum, Berbir, Turska Gradiška, službeni naziv Bosanska Gradišla uvele su 1882. godine, a prije dvije decenije, utvrđeno je sadašnje ime - Gradiška.

Ovaj kraj bio je naseljen i prije dolaska Rimljana. Dokaz za to su arheoloska nalazišta i brojni predmeti pronadjeni u savskom koritu.

- Nazivi gradiških naselja govore o čestim poplavama Save i njenih pritoka. To su Dolina, Poloj, Liman, Čatrnja, Greda, Jame, Mokrice – svjedoče istoričari.

U drevim dokumentima, priča arheolog Milan Đurđević, nekadašnjim stanovnicima su šume služile za lov a drvo im je bilo potrebno za gradnju građevina i utvrđenja, čamaca i većih plovila.

- Donja Dolina je najstarije i najpoznatije arheološko nalazište na ovom području. Postala je poznata širom Evrope zahvaljujući eminentnim austrijskim naučnicima češkog porijekla Franji Fijali i Ćiri Truhelki – objašnjava Đurđević podsećajući na veliki drveni čamac iskopan u jednom komadu a starosti tri hiljade godina, kao i mnoge druge predmete nađene u grobnicama i sojenicama.

Istoričar Husref Hadžialagić, autor nekoliko zbornika dokumenata o životu Gradiške u prošlosti, svjedoči da je “u doba Rimljana  ovo naselje bilo važna raskrsnica puteva prema istoku i jugu Balkana, odnosno pristanište za riječnu rimsku flotu, što dovoljno govori o strateškom značaju u to vrijeme”.

U srednjem vijeku, oko 1330. godine Gradiška se spominje kao slobodna varoš, mjesto prelaska preko Save. Ta važnost je rasla dolaskom Osmanlija a naročito Austrije.

Sa šetališta na starom keju gde su pristajali brodovi na paru, ispraćani su turisti koji su se vozili za Sisak ili nizvodno prema Beogradu. To je bio dio originalne ponude za imućnije stanovnike Gradiške, zabilježio je Hadžialagić koji sećanje na rodni grad čuva na starim fotografijama, razglednicama i dopisnicama, na kojima su čarobni motivi sa Save, drevne vodenice i drveni most, gospoda sa šeširima i štapovima.

Most preko Save između Stare Gradiške i Gradiške ima svoju praistoriju. U novije vrijeme, pred Drugi svjetski rat podignut je čelični most, o kojem doduše ima vrlo malo podataka. Zna se da su rasponski sklop činila dva moćna nosača preko tri polja raspona 250 metara.

Gradili su ga Nijemci koristeći materijal iz svojih čeličana. Završen je krajem 1939. godine ali je bio kratkog vijeka jer je srušen u ratu.

Zamijenio ga je drveni most, pa opet čelični sadašnjeg izgleda kojeg je projektovao Vojislav Draganić iz Zagreb a gradili neimari iz Slavonskog Broda i Banjaluke.

- Podaci o stupovima i upornjacima nisu sačuvani, jer su pri gradnji iskorišteni dijelovi njemačke građevine srušene u Drugom svjetskom ratu. Pretpostavlja se da su stupovi i upore slični onima na mostu kod Slavonskog Broda budući da su građeni nedugo prije. Most je bio oštećen i u poslednjem ratu u dužini od 30 metara ali je popravljen međunarodnim donacijama – zabilježili su ovdašnji hroničari koji vlastite emocije vežu ipak za drveni most, vodenice, vrela pored Save i čista kupališta. Nažalost, mnoge ljepote smještene u nostalgična sjećanja su nepovratno izgubljene.

Vozni red pre jednog veka

Prije sto godina Gradiška je imala vozni red, a svaki građanin ili posjetilac je mogao sjesti u fijaker ili landauer (kočiju s pokretnim krovom) i uživati u vožnji gradskim ulicama - ispričao nam je Husref Hadžialagić prelistavajući stare dokumente, tanane tragove izgubljenog  vremena.

 

POGLEDAJTE STARE FOTOGRAFIJE U GALERIJAMA

GRADIŠKA NEKAD

GRADIŠKA KROZ ISTORIJU

 

M.Pilipović

Preporučujemo

Komentari