Alen Mešić nacionalno blago vraća u BiH

Alen Mešić nacionalno blago vraća u BiH

 

Ako stanete u Alenovu sobu, i okrenete se oko svoje ose, vidjećete segmente istorije od mamuta, preko Kelta i Rimljana, preko Kulina bana i Kotromanića, Osmanlija i Austrougara, Kraljevine SHS i Jugoslavije, pa do skore nam, svima poznate istorije.

Spašavanje i pronalaženje predmeta iz naše prošlosti preko 25 godina najveća su strast Alena Mešića, kolekcionara iz Gradiške. Sve je krenulo sasvim slučajno kada je Alen imao trinaest godina i kada je u podrumu kuće svoje tetke pronašao par srebrnih kovanica iz perioda Austro-ugarske.

U godinama koje su uslijedile, interesovanje i ljubav prema starinama samo su više rasli. Danas ovaj strastveni kolekcionar čuva mnoge zaboravljene predmete. Većina ih potiče sa prostora BiH, jer mu je cilj da predmeti koji su slika jednog prošlog vremena ostanu u našoj zemlji.

“Mogu reći da sam lokal patriota i da posljednjih godina tražim isključivo predmete koji su dio naše istorije. Nekako sve odavde odlazi, a i naši ljudi previše ne mare za starine, pa se dosta toga uništi. Postavio sam sebi cilj da spasim što se spasiti može, od dokumenata, knjiga, razglednica,  sokolskih znački i ostalih predmeta koje su vezane za naš prostor. Često do ovih stvari dolazim preko naših ljudi u dijaspori, ali i preko aukcijskih sajtova kako domaćih, tako i stranih”, priča nam Alen, koji mnoštvo različitih eksponata čuva u jednoj sobi svoje porodične kuće.

Ako stanete u tu sobu i okrenete se oko svoje ose, vidjećete segmente istorije od mamuta, preko Kelta i Rimljana, preko Kulina bana i Kotromanića, Osmanlija i Austrougara, Kraljevine SHS i Jugoslavije, pa do skore nam, svima poznate istorije.

160729-579b1f25a71219.jpg (700×466)

Praistorija

Svaki predmet ima svoju priču, neka seže čak i u vremena prije nove ere.

I krenuli smo upravo od praistorije, keltskog mača. Alen kaže da je riječ o zaista unikatnom predmetu. Potiče iz perioda od 1200. do 1000. godina prije nove ere, nađen je na rijeci Savi, kao slučajni nalaz, prije 35 godina, a kod našeg sagovornika je preko 20 godina.

“Sličan mač je prije izvjesnog vremena pronađen i u Dubici, čovjek ga je slučajno našao u Uni, ali dok sam došao sa kolegom, pronalazač ga je već bio naoštrio brusilicom i sjekao sa njim živicu. Uništi se to kod nas, to niko ne cijeni”, kaže Alen i dodaje da su Kelti svoje ratnike sahranjivali sa prelomljenim mačevima. Takvih je mnogo nađeno na Kozari i Motajnici, što demantuje zvaničnu istoriju koja tvrdi da Kelti nikada nisu prešli rijeku Savu.

Najstarije što Alen ima u kolekciji jeste zub od mamuta, koji je takođe pronađen na Savi.

Nakon razgledanja rimskih fibula, bronzanih figurina, starih lula i prstenja pronađenih na području Gradiške, počeli smo razgovarati i o rijetkim knjigama koje Alen takođe nastoji spasiti od zaborava.

Rijekte knjige

Vlasnik je prvog izdanja književnog časopisa "Zora" iz Mostara, koga su pokrenuli književnici Aleksa Šantić, Jovan Dučić i Atanasije Šola.

 

160729-579b1f278bb579.jpg (700×466)

 

“Mostarsku Zoru sam pronašao na sajmu u Sarajevu. Dugo sam je tražio i ovo je jedini komplet na koji sam naišao, a da je riječ o prvom izdanju prvog broja. Dosta stvari za vrijeme rata je otišlo iz biblioteka i od svuda, to se sada prodaje po pijacama. Jednu drugu rijetku i posebnu knjigu našao sam u Mostaru sasvim slučajno. Dok sam razgledao neke predmete, prodavac me upitao odakle sam. Kada sam odgovorio da sam iz Gradiške, otišao je po neku knjigu koja je stajala po strani, donio je i rekao ovo je za tebe. Iz Gradiške si, a pisana je ćirilicom. To su bile Srpske novine krfsko izdanje, jedino glasilo tadašnje vlade za 1917. godine i to komplet izdanje. Tu piše sve šta se dešavalo te 1917. godine, koji brod je potopljen, ko je stradao u brodu i sva ostala dešavanja.To je stvar koja se nađe, nekad negdje jedna, ali to je zaista vrlo rijetko. Poslije sam tražio i po domaćim i po stranim aukcijskim sajtovima, ali nisam našao nijednu, kao ni kod kolega kolekcionara”, priča nam Alen i pokazuje još jednu rijetku knjigu, Brankovo kolo iz 1907. godine. Riječ je o jednom od prvih književnih listova koji je izlazio na prostoru Balkana. U dvadeset godina izlaženja od 1895. do 1914. godine, uspio je okupiti kulturne i književne radnike sa prostora cijelog regiona.

Numizmatika

Nakon razgledanja još nekih Alenovih knjiga, priču vraćamo na sami početak, novac, odnosno numizmatku.

160729-579b20543789c9.jpg (700×466)

I tada kreće odličan čas istorije o počecima kovanog novca.

Naime, još od antičkog doba, na teritoriji Bosne i Hercegovine bio je u upotrebi grčki i makedonski novac, potom dolaskom Rimljana upotrebljava se rimski novac denar ili solida. Nakon što su Slaveni osvojili ova područja početkom VII vijeka, na tlu sadašnje BiH kolao je novac susjednih zemalja: Dubrovačke Republike, Mletačke Republike i Vizantije. Prvi novci koje su samostalno kovali bosanski vladari pojavili su se tek u prvoj polovini 14. vijeka, za vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića.  Nakon osvajanja Bosne 1463. godine, Osmanlije su uvele svoj valutni sistem, a nakon njih Austrougari.

Prvi papirni novac na području Balkana štampala je Kneževina Srbija 1876. godine i riječ je o 1 dinaru.

„Nakon prvog svjetskog rata, novac zatečen na ovim našim prostorima je pečaćen. Ja sam izrazito vezan za pečate Gradiške iz tog vremena i imam desetak novčanica koje je jako teško naći. Taj pečat je, zapravo, oznaka da je taj novac validan na određenom području, dok novčanice istog tipa koje nisu imale pečat, a to su bile one koje su naknadno štampane, nisu vrijedile. Na taj način se izbjegavala devalvacija“, objašnjava naš sagovornik.

Denarius

Svoju strast Alen je formalizovao kada je 2012. godine zajedno sa još četiri kolekcionara i entuzijasta iz Gradiške,  osnovao udruženje Denarius, za sada jedino Udruženje kolekcionara i ljubitelja istorije u BiH.

Ideja vodilja im je bila okupljanje i emancipacija kolekcionarske sredine kroz organizovanje sajmova i izložbi.

“Prioritet nam je bila i afirmacija naše opštine, obogaćivanje kulturnog sadržaja grada i mislim da smo uspjeli, jer Gradiška se danas nalazi na redovnom spisku kolekcionarskih sajmova Evrope, a naše udruženje jedino ovakvog profila u BiH, koje je prošlo i sudsku registraciju,  okuplja članove iz cijele BiH, ali i iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske”, ističe Alen.

Udruženje još uvijek nema kancelarije, sami finansiraju sajmove i izložbe, ali vjeruju da bi se to uskoro moglo promijeniti. Stigla su neka obećanja iz opštine, barem kada je riječ o kancelariji.

160729-579b205a14a789.jpg (700×525)

Preporučujemo

Komentari