OŠ Petar Kočić

Nova Topola bb, Gradiška

Telefon: Telefon: 051 891-098, 051 891-010 ; Fax: 051 891-010 Website: #

Osnovna škola “Petar Kočić”u Novoj Topoli je jedna od sedam osnovnih škola na području gradiške opštine. Po broju učenika, zaposlenih radnika i školskom području koje obuhvata, ona spada u najveće škole u Republici Srpskoj. Danas ovu školu pohađa preko 1200 učenika, a organizovana je tako da radi u deset objekata, sa oko 120 zaposlenih. Centralna škola u Novoj Topoli je devetorazredna, dok su ostale škole, smještene u Mašićima, Vilusima, Romanovcima, Miljevićima, Vakufu, Gornjim i Donjim Karajzovcima, Kočićevu i Petrovom Selu područne škole u kojima se izvodi nastava od prvog do petog razreda.


Stara škola do 1970


Razvoj školstva na području Nove Topole

Izučavajući razvoj školstva i početke pismenosti na ovom području dolazimo do zanimljivih i značajnih podataka. Naime, 2008.godina je jubilarna godina u kojoj se obilježava 120 godina od postavljenih temelja pismenosti i početka razvoja školstva uopšte na ovom području. Prema podacima iz arhive samostana časnih sestara u Novoj
Topoli, prva osnovna škola u Novoj Topoli osnovana je već 1888. godine u doba kada su ovi krajevi bili pod vlašću Austrougarske
monarhije, a nakon doseljavanja njemačkih doseljenika u ove krajeve. U podacima se navodi da je kod tadašnjih kolonista njemačke nacionalnosti sazrelo shvatanje o potrebi “naobrazbe i pouke” njihove djece. Zauzimanjem uglednih kolonista otvorena je učionica koja je služila za školsku obuku djece. Prvi učitelj bio je Jozef Gerik, a nastavni jezik njemački, jer je škola bila samo za Njemce. Nakon kraćeg vremena, kako se navodi u arhivi, gospođa Turpa osniva u Srednjoj Topoli (Mittelwindthorst) novu školu i tako su sva djeca dolazila u tu školu. Kasnije obuku djece u školi preuzima izvjesni Robert Nobernik, a škola se nalazila u prostorijama gospođe Brenzinger. Nastava je izvođena na oba jezika. Obzirom da je Mittelwindthorst bio središte sve tri Topole, uviđa se potreba izgradnje crkve i škole. Zemljište je u tu svrhu poklonio Petar Malberg. Gradnju objekta započeo je Zimmermann, sveštenik, godine 1888. uz pomoć samostana časnih sestara Nazaret kod Banja Luke, gdje je on više godina bio upravitelj. Poslije njegove smrti, gradnju nastavlja župnik FranjoMalešević. Godine 1904. školu je pohađalo pedesetoro djece, a 1930. godine bilo ih je 180. Školu su pohađala djeca iz obližnjih sela, kao i doseljenici Njemci. Obzirom na udaljenost škole u Mittelwindthorst (5-7 kilometara), javila se potreba izgradnje škole u Oberwindthorst (Gornjoj Topoli). Godine 1896/97. mjesni župnik Franjo Malešević sagradio je u Gornjoj Topoli novu školsku zgradu uz pomoć svih kolonista. Nastavu izvode tri časne sestre i to na njemačkom i narodnom jeziku. Đaci su učili tri pisma: goticu, ćirilicu i latinicu. Djevojčice su učile ručni rad. Škola je dobila pravo javnosti 1889. godine. U školskoj 1904. godini školu je pohađalo 75 učenika, a u 1930. godini bilo je 120 đaka. Nacionalni predmeti su se predavali na narodnom jeziku. Djeca su tako učila dva jezika i tri pisma. Škola je imala svoj školski odbor. Školu je svake godine (kako se navodi u arhivi časnih sestara) “inspicirao” 1-2 puta školski nadzornik. Bio je vrlo zadovoljan radom i rezultatima. Nastava u ovim školama izvođena je i u toku rata (za njemačku nacionalnost) i sve do 1945. godine. Ulaskom narodnooslobodilačke vojske u Novu Topolu prestaje sa radom škola u Mittelwindthorst- u i Oberwindthorst-u, a časne sestre, učiteljice, posvećuju se vjerskom životu, šivanju, muzici, ručnom radu i sličnom. U periodu poslije Drugog svjetskog rata osnovna četverorazredna škola počinje sa radom na novim osnovama i kao takva radi do 1950. godine kada prerasta u petorazrednu osnovnu školu. Već naredne godine, tj. 1951. godine Nova Topola je imala punu osmorazrednu školu koju je osnovao Narodni odbor sreza bosanskogradiškog. Prvi direktor škole u školskoj 1947/48. godine bio je Franjo Sedlaček, a kasnije se smjenjuju Branko Romić, Salih Arnautović, Niko Jovanović, Čedo Medenica i drugi. Broj učenika varira od 268 koliko ih je bilo u školskoj 1953/54. godini, 385 u školskoj 1958/59. Godini do oko 1000,koliko ih ima danas. Školske 1962/63. godine škola nabavlja televizor, smješta ga u jednu učionicu gdje se prate emisije za učenike. Te godine škola dobija i razglasnu stanicu. Škola tih godina ima školski odbor koji rješava pitanje rada školske kuhinje, nabavke ogreva, probleme u kolektivu, postavlja pomoćnika direktora škole, daje prijedlog NOO-e za postavljanje upravitelja škole. Učenici u početku uče ruski, a kasnije njemački i ruski jezik. U školskoj 1962/63. godini školu pohađa 781 učenik, a zbog nedostatka prostora radi se u tri smjene. Oko dvadeset godina škola je radila u vrlo skučenim prostornim uslovima, tako da se nastava izvodila u tri smjene, a nastavni časovi su skraćivani. Ipak zahvaljujući izuzetnom zalaganju nastavnika škola je postizala zavidne rezultate, kako u nastavno-vaspitnom radu, tako i u kulturno-prosvjetnoj i društveno- Zgrada stare škole u Novoj Topoli političkoj djelatnosti u samom mjestu. Od 1963. godine osnovna škola u Novoj Topoli radi kao centralna, kada su joj pripojene četverorazredne škole iz Kočićeva, Trošelja, Gornje Topole, Bereka, Elezagića i Rogolja, a kasnije i četverorazredna iz Vakufa, Gornjih Karajzovaca, Donjih Karajzovaca, Petrovog Sela. Tako se područje škole poklapalo sa atarom bivše novotopolske opštine. Katastrofalni zemljotres 26.oktobra 1969. godine veoma je oštetio zgradu škole tako da je u njoj prekinuto izvođenje nastave. Zgrada je po preporuci komisije porušena, a nastava se izvodila u više društvenih prostorija u Novoj Topoli (zgradi mjesnog ureda, pošte i doma kulture) sve do završetka izgradnje nove školske zgrade. Za manje od dvije godine sarajevsko preduzeće “Mepling” projektovalo i izgradilo današnju zgradu škole koja ima 3 773 m² korisne površine. Paralelno sa razvojem pismenosti i školstva u Novoj Topoli, razvijala se i mreža škola po okolnim selima.Kasnijom reorganizacijom školske mreže vršila su se spajanja škola, udruživanja ili zatvaranja, zavisno od kretanja broja učenika u tim mjestima. 

Početak rada područnih škola

Mašići 1927.godine
Vilusi 1939.godine
Vakuf 1922. godine
Donji Karajzovci 1922. godine
Kočićevo 1934. godine
Romanovci 1912. godine
Berek 1929. godine
Rogolji 1925.godine