Vaso Vidović

U drugoj polovini XIX vijeka Vaso Vidović je bio jedan od najistaknutijih gradiških trgovaca i političara i najpoznatiji predstavnik gradiskih Srba toga vremena. On se ujedini može smatrati rodonačelniom najpoznatije gradiške srpske porodice Čubrilović u drugoj polovini devetnaestog vijeka iz koje je, kako se već zna, poniklo nekoliko značajnih ličnosti naše nauke, kulture i politike.

 Vaso Vidović je rođen 1840. godine u Krupi na Vrbasu. Roditelji su mu rano pomrli, a brigu o njemu preuzima njegova najstarija sestra, majka Jove Čubrilovića, i odvodi ga u Bosansku Gradišku ( tada Berbir ) na izučavanje trgovine.

Nakon sticanja potrebnih znanja u trgovačkom poslu, Vaso Vidović otvara trgovinu, a svojim radom i sposobnošću postaće imućan trgovac i izuzetno ugledan, cijenjen i poštovan čovjek.

On se pored trgovine bavio i politikom. Imao je znatnog učešća u Bosanskohercegovačkom ustanku 1875-1878, posebno na prostoru sjevernozapadne Bosne. Bio je organizator i jedan od vođa utanka. Kao član ustaničkog odbora, čije je sjedište bilo u Staroj Gradišci, a kasnije premješteno u Novu Gradišku, idražavao je tijesne veze sa vladom Kneževine Srbije.

Bio je učesnik Berlinskog kongresa. On je, sa jos nekoliko predstavnika iz Bosne, zastupao bosanske Srbe. Na putu u Berlin, obučen u tadašnju bosansku nošnju, u Beču se susreo sa Jovanom Ristićem, tadašnjim ministrom spoljnih poslova Srbije. Tada mu je ministar, rekavši „da bi izgledao kao čovjek“ , kupio frak, pa je tako obučen otputovao na kongres.

U to vrijeme austrougarske okupacije, Vidović se nastavio baviti trgovinom i politikom. U toku Prvog svijetskog rata odveden je sa više gradiških trgovaca u logor Arad. Kada se rat završio, i on logor preživio, vraća se u Gradišku. Nakon nekoliko godina, kada je ostao sam, otišao je u Sarajevo kod sina Bogdana, gdje je 1925. godine u 85. godini života umro. Sahranjen je u pravoslavnom groblju na Koševu.

Vaso Vidović je imao sina Bogdana, koji je za vrijeme školskih odmora dolazio u Gradišku i aktivno učestvovao u kulturnom životu grada. Poslije završetka studija prava Bogdan Vidović odlazi u Sarajevo, otvara advokatsku kancelariju i postaje, po kazivanju doktorke Ines Todić, jedan od najpoznatijih sarajevskih advokata, a jedno vrijeme bio je i poslanik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije.

Na izučvanje trgovačkog znata kod ujaka Vase Vidovića, kao dječak, došao je sin spomenute Vasine sestre – Jovo Čubrilović. Poslije završenog trgovačkog zanata, Jovo Čubrilović otvara trgovačku radnju koju vrlo uspješno vodi.

Jovo Čubrilović i Savka Lazarević-Čubrilović u bračnoj zajednici izrodili su desetoro djece. Troje ih je umrlo dok su još bili djeca, a ostali su, izuzev Veljka koji je osuđen na smrt kao organizator Sarajevskog atentata, doživjeli starost. Staka, Veljko, Branko, Vaso su postali poznati po ulogama koje su imali u životu.

Godinu dana poslije rođenja najmlađeg djeteta – Vase, Jovo Čubrilović je umro, tako da ga Vaso nije ni zapamtio. Brigu o djeci i njihovom školovanju preuzima Savka koja je, nakon deset godina umrla, a staranje o djeci preuzima djed Vaso Vidović.

Više podataka o Vasi Vidoviću i Vasi Čubriloviću nalazi se u knjizi „Prošlost Gradiške“ .

Možda je zanimljivo napomenuti da je sin mlađe sestre Vase Vidovića, Pero Ivanović, prvi ljekar Srbin u Bosni i Hercegovini. Živio je u Sarajevu i bio je veliki prijatelj sa mis Irbijevom, a svu svoju imovinu, pošto su mu dva sina i kćer rano umrli, ostavio je humanitarnim organizacijama.